Potreba za ljubavlju i prihvatanjem jedna je od temeljnih ljudskih potreba. S obzirom na to da je čovjek društveno biće, potrebna mu je blizina drugih i osjećaj zajedništva. Većina ljudi je svjesna da, koliko god im tuđe mišljenje bilo važno, nekad jednostavno ne mogu živjeti u sklopu tuđih mišljenja i očekivanja, jer ne gledaju svi na život iz iste perspektive. Međutim, za neke ljude je osjećaj neprihvatanja od strane drugih ljudi katastrofalno. Takvi ljudi mišljenjima i očekivanjima drugih pridaju preveliku pažnju. Nažalost, takvi ljudi nemaju niti dovoljno samopouzdanja niti sebe smatraju vrijednima ako ih baš svi ne prihvataju i ne vole. Osobe koje imaju pretjeranu potrebu za prihvatanjem ujedno osjećaju prevelik strah od odbacivanja. Stoga stalno paze na svoje postupke kako bi oni bili u skladu sa onim što drugi misle o njima. Takve osobe su spremne da se odreknu vlastitih zadovoljstava i vrijednosti kako bi zadovoljile očekivanja drugih.

Većina ljudi je sklona neprestanoj procjeni drugih, ali i samoprocjeni. Da bismo funkcionisali u socijalnom okruženju neophodno je da vladamo objema vrstama procjena. Ipak, nije dobro da budemo ekstremni, jer onda postajemo ili previše samokritični ili pretjerano kritikujemo druge. Osobe koje su veoma samokritične su ujedno i veoma osetljive na tuđe kritike. Kritike drugih im samo potvrđuju njihovo ubjeđenje da nisu dovoljno dobri i da su manje vrijedni. Ovakvo ponašanje vjerovatno je utemeljeno u periodu odrastanja ukoliko su roditelji i okolina bili previše kritični.

→ Da bi se prevazišlo osjećanje stida, depresivnosti, socijalne anksioznosti i manje vrijednosti u koje su pretjerano samokritične osobe sklone da upadnu, potrebno je znati nekoliko činjenica:

1. Negativno tuđe mišljenje nije jedini dokaz nečije vrijednosti

Ljudi su različiti i imaju različite navike, načine funkcionisanja, vrijednosti, želje i interesovanja te nije moguće da se dopadnete svima, iako biste možda to željeli. To što je neko procijenio da niste dovoljno dobri ne čini vas manje vrijednim. Potrebno je da prihvatite sebe onakvima kakvi jeste sa svim manama i vrlinama, jer sva ljudska bića su upravo savršena u svojim nesavršenostima i svi su podjednako vrijedni bez obzira na to šta znaju ili ne znaju.

2. Kritika ne mora uvijek biti loša

Konstruktivna kritika se prevashodno odnosi na nečije ponašanje, a ne na nečiju ličnost. Ukoliko nam neko kaže da je potrebno da se malo bolje skoncentrišemo na neki posao kako bismo ga bolje obavili, onda nam on daje sugestiju kako da korigujemo sebe. Primjećujete koliko je to različito i dragocjeno u odnosu na ono kada nam neko govori da smo nesposobni što uvijek ima konotaciju da je to nešto što je trajno vezano za nas i što ne možemo popraviti.

3. Ako neko loše govori o vama ili vam se podsmijeva to nešto govori i o njemu

Ljudi koji su skloni da stalno dovode u pitanje tuđe ponašanje ili se drugima podsmijevaju često su duboko nezadovoljni sobom i to nezadovoljstvo žele da izbace tako što će unesrećiti druge. Takve osobe su emotivno prazne i krhkog identiteta, imaju problem sa empatijom i prihvatanjem drugih, ali i sebe samih.

√ Dakle, tuđe mišljenje je nešto što je promjenjiva kategorija i nikako nije mjerilo čovjekove vrijednosti. Potrebno je da bezuslovno prihvatimo sebe onakvima kakvi jesmo i da objektivno procjenjujemo da li nešto možemo da popravimo, da li je problem u nama ili u drugima i šta iz svega toga možemo da iskoristimo kao najbolje za sebe.