Menopauza predstavlja normalnu tranziciju iz jedne životne faze u drugu i neizbježna je u životu svake žene, ali je opet svaka žena doživljava na svoj način. U nekim slučajevima su promjene koje se događaju blage i jedva primjetne a u drugim mogu biti veoma izražene i neprijatne.

Menopauza označava kraj menstrualnog i reproduktivnog ciklusa žene i nastupa godinu dana nakon posljednje menstruacije. Pet do deset godina prije toga, kad dolazi do pada nivoa hormona estrogena, se naziva perimenopauza.

Pored veoma čestih tjelesnih simptoma kao što su: valunzi, pojačano znojenje i zamaranje, pojačano krvarenje i vaginalne promjene, mnoge žene iskuse i neprijatne psihičke simptome poput: anksioznosti, pojačane razdražljivosti, snižene koncentracije, narušenog samopouzdanja, različitih strahova, depresije itd.

Odavno je poznato da su neke žene posebno osjetljive u periodima intenzivnih fluktuacija hormona, kao što su: trudnoća, postporođajni period, menopauza. U tom svjetlu se može objasniti i porast broja žena sa različitim psihičkim smetnjama upravo u periodu perimenopauze - kada su hormonalne promjene najintenzivnije i najhaotičnije, za razliku od godina postmenopauze, kada je nivo estrogena nizak, ali stabilan. Drugo objašnjenje je princip domino efekta prema kojem nelagoda izazvana tjelesnim simptomima (npr. valunzi i noćno znojenje) izazivaju fizičke promjene (npr. poremećaj spavanja) što opet utiče na stabilnost raspoloženja i opšteg psihičkog stanja.

Posmatrano sa psihosocijalnog stajališta, menopauza se tradicionalno predstavlja kao period u kojem žena gubi svoju „glavnu ulogu“ tj. sposobnost za reprodukciju/materinstvo. Kada se tome doda i „sindrom praznog gnijezda“ (odlazak djece iz roditeljskog doma) koji se često preklapa sa ovim periodom, uz druge faktore rizika (nezadovoljstvo partnerskim odnosom, poslom, načinom života, međuljudskim odnosima, zdravstveni problemi...) menopauza često samo intenzivira neprijatne simptome koje provocira svaka od ovih situacija.

Iako na intenzitet i dužinu hormonalnih promjena ne možemo uticati, ono na što je moguće uticati je način razmišljanja o ovoj važnoj fazi u životu svake žene. Naime, ono što se u kognitivno-bihejvioralnoj terapiji naziva kognitivnim distorzijama često može značajno uticati na pogoršanje/poboljšanje neprijatnih simptoma. Drugim riječima, način na koji razmišljamo uveliko određuje i način na koji se osjećamo.

Ukoliko zamislimo dvije žene istih godina i sličnih hormonalnih statusa, ali vrlo različitih uvjerenja o samom procesu menopauze, jasna je i razlika na koji sam način razmišljanja može imati uticaj na kvalitet života svake od njih.

Žena koja menopauzu doživljava kao okrutno podsjećanje na kraj reproduktivnog života, a njega smatra jedinim periodom vrijednim istinskog življenja, koja menopauzu vidi kao biološku potvrdu svoje „neupotrebljivosti“ i nemogućnosti radovanja i uživanja u životu, koja „višak“ slobodnog vremena vidi kao dokaz da više nije važna onima kojima je ranije bila, koja vjeruje da je njen seksualni život završen a partnerski odnos osuđen na propast, koja smatra da je kasno za bilo kakav početak jer „što je urađeno-urađeno je“ itd. će vrlo vjerovatno imati veoma mučno emocionalno iskustvo menopauze, a svi neprijatni tjelesni simptomi uzrokovani hormonalnim promjenama će biti samo intenzivirani.

S druge strane, žena koja na menopauzu gleda kao neminovan i prirodan proces zahvalna zbog činjenice da ga je iskusila i proživjela život do tog trenutka, koja svrhu svog postojanja ne izjednačava sa  reproduktivnom sposobnoćšu, koja „višak“ slobodnog vremena vidi kao priliku da se posveti sebi i aktivnostima u kojima uživa, da iskusi i nauči stvari za koje ranije nije imala vremena, koja sebi dozvoli da istraži partnerski odnos i seksualnost na novi način, koja vjeruje da je upravo ovaj mirniji životni period uvod u nove mogućnosti i početke, sasvim sigurno će na drukčiji način doživjeti ovu životnu tranziciju i emocionalne i tjelesne simptome koji su njeni pratioci.

Zamislimo sada kakvo je iskustvo menopauze za svaku od njih...

Na kraju bismo mogli zaključiti da je menopauza prirodan proces uzrokovan hormonalnim promjenama, ali da kvalitet života žene u ovom periodu ne određuju samo hormoni već i način na koji ona doživljava ovu životnu tranziciju.